Prof. Boris Bo{kovski

AVRAM I SIN MU ISAK
(Bit. gl.21-22)

Za vreme na svojot `ivot, Avram bil udostoen osumpati da mu se javi Bog, soop{tuvaj}i mu ja Svojata sveta volji. Pri petoto javuvawe Avram dobil zapoved sekoe ma{ko novorodeno dete vo osmiot den da bide obrezano. Ova bilo znak za ve~niot sojuz me|u nego i Boga. Ottoga{ obrezanieto ostanalo kako zadol`itelen obred za evrejskiot narod. Sekoe vetuvawe Bog go ispolnuval. Taka ,po edna godina od sredbata pri Mamvriskiot dab, Sara dobila sin i mu dale ime Isak, {to zna~i radost. Navistina, radosta na ovie roditeli bila pregolema. Osobeno Avram mnogu go sakal ova svoe dete. Toa e radost na roditel {to tolku o~ekuval ro`ba i najposle ja dobil vo neo~ekuvano vreme. I ovoj pat, Avram i Sara ne zaboravile da Mu zablagodarat na Boga {to im ja ispolnil nivnata damne{na zaedni~ka `elba. Godinite minuvale, deteto rastelo, a so toa radosta ne namaluvala, tuku se zgolemuvala. Se razbira, zatoa {to Isak bil retko razumen i mnogu poslu{en sin. Avram go sakal najmnogu od se na zemjata. No, ete, Bog mu ispra}a novo neo~ekuvano isku{enie. Isku{enijata pravednicite gi dobivaat ne za drugo, a za da se utvrdat samite tie vo dobroto, pa da poslu`at i za primer na drugite. Avram dobil te{ka zada~a: mu bilo zapovedano da go prinese na `rtva sakaniot sin Isak. Ne bilo lesno za nego i da pomisli takvo ne{to, a kamoli da go izvr{i. Od druga strana, Avram imal takva silna vera vo Boga {to ne sakal so ni{to da ja navredi Negovata sveta volja. Zatoa, vo momentalnata du{evna borba kaj nego, pobedilo soznanieto deka se {to doa|a od Boga, za na{e dobro e. Taka, toj re{il da Go poslu{a Gospoda i da go prinese sina si na `rtva. Na sledniot den Avram nasekol drva, gi natovaril na magare, pa zaedno so Isak i dvajca svoi slugi trgnale kon brdoto Morija. Dva dena patuvale. Po patot Isak bil vesel i razgovorliv, bez da znae {to go ~eka. Na Avrama srceto mu se kinelo koga go gledal sina si taka raspolo`en. Na tretiot den do{le do{le do podno`jeto na brdoto. Tuka Avram gi ostavil slugite i magareto, a gi natovaril drvata na Isaka, samiot toj go ponel no`ot i sadot so oganot, pa po~nale da se iska~uvaat kon vrvot. Isak zabele`al deka tatko mu e zamislen, pa pra{al:" Tatko, imame ogan i drva, a kade e jagneto za `rtva?" Avram, uveren deka Bog vodi smetka za se, odgovoril: - Sinko, Bog }e se pogri`i za jagne za `rtva. Isak ponatamu ne pra{al ni{to, a poslu{no odel pokraj tatka si. Koga dvajcata se iska~ile na vrvot, Avram napravil `rtvenik, gi naklal drvata na nego i duri toga{ na sina si mu ja ka`al vistinata. Isak, koj imal dvanaeset, spored drugi - dvaeset, a spored treti - tolku godini, kolku {to imal Spasitelot koga postradal na krstot, mo`el da se sprotistavi, no toj, krotok i smiren, dobrovolno se pot~inil na tatkovata i na Bo`jata volja.

Kako {to Avram imal nekolebliva vera vo svojot Sozdatel, taka i Isak imal potpolna doverba vo svojot roditel. Taka, toj bez sekakvo protivewe pozvolil da bide vrzan i postaven vrz drvata. Toga{ Avram go krenal no`ot, re{en da go zakole sina si. No, se ~ul glas od neboto: - Ne krevaj raka na deteto svoe i ne pravi mu ni{to! Eve, sega znam deka se pla{i{ od Boga koga ne go po`ali ni sakaniot svoj sin zaradi mene. Avram zastanal, gi podignal o~iite svoi i videl oven, zapletkan so rogovite vo ~estarot. Potoa, oti{ol, go zel ovenot i go prinel na `rtva, mesto sina si Isaka. Poradi negovata iskrena vera i qubov kon Boga Avram bil blagosloven i dobil vetuvawe od Gospoda deka On }e go umno`i i preumno`i potomstvoto negovo kako yvezdite na neboto. Avram bil i }e ostane svetol primer za toa kako treba da se veruva vo Boga i da se ispolnuva Negovata sveta volja. Bog znael deka Avram nema da otka`e poslu{nost duri pri vakva za roditel najte{ka zada~a, pa zatoa tokmu nego go izbral da poslu`i za primer na idnite pokolenija. Ne e pra{aweto vo toa {to Isak ostanal `iv po Bo`ja volja, tuku vo ona {to Avram bil tvrdo re{en da ja ispolni zapovedta, t. e. do go prinese sina si na `rtva. Za taa svoja ~ista iskrena vera Avram e nare~en tatko na vernicite.

Isak so svojata poslu{nost i gotovnost da se `rtvuva, za da se potvrdi i utvrdi dobroto, na koe slu`el tatko mu, e predobraz na dobrovolnata `rtva na Spasitelot na{ Gospot Isus Hristos.